Tradicionalno se vjeruje da svako moderno društvo može biti prosperitetno ako u njemu postoji jaka država i snažna moć. Ali postoje politički pokreti koji se zalažu za potpuno ukidanje obaveznog upravljanja društvom, protiv uspostavljanja vlasti nad ljudskim slobodama. Oni koji imaju takva gledišta nazivaju se anarhistima.
Šta je anarhizam
U sociologiji i političkim naukama anarhizam se podrazumijeva kao filozofija i ideologija, koja se temelji na posebnom razumijevanju slobode. Krajnji cilj istinskog anarhista je uklanjanje svih vrsta prisile i iskorištavanja u društvu. Predstavnici ovog trenda smatraju da moć čovjeka nad čovjekom mora zamijeniti saradnja uz potpuno uništavanje privilegija pojedinaca i društvenih grupa.
Anarhisti brane stanovište prema kojem bi se socijalne institucije i društveni odnosi trebali temeljiti na dobrovoljnom pristanku, interesu i uzajamnoj pomoći svih sudionika u socijalnoj interakciji. Prema anarhistima, bilo koju vrstu vlade, čak i najdemokratskiju, trebalo bi eliminirati.
Karakteristike modernog anarhizma
Postoji nekoliko vrsta anarhizma koji ne isključuju, već se nadopunjuju. Neke vrste ovog pokreta izgrađene su na ekstremnim ljevičarskim pogledima i mogu se usmjeriti ne samo protiv države, već i protiv buržoaskog sistema u celini, uključujući privatno vlasništvo i odnose na slobodnom tržištu. U tome su lijevi anarhisti donekle bliski komunističkoj ideologiji, iako je sličnost ovdje samo površna. Jedna od razlika između anarhizma i komunizma je njegovanje ideologije individualizma, a ne kolektivizma.
Suprotstavljeni stavovi karakteristični su za takozvane "tržišne" anarhiste. Oni dijelom podržavaju kapitalističke odnose, ali samo u onom dijelu koji je povezan s ekonomijom bez vanjske kontrole. Danas su pristalice takvih stavova u anarhizmu u manjini, prepuštajući se lijevom krilu pokreta.
Budući da su uglavnom pristaše individualizma, anarhisti nemaju jednoznačan odgovor na pitanje o principima izgradnje svog pokreta. Neki prepoznaju potrebu za određenom organizacijom, drugi se tome kategorički protive, radije gradeći svoje aktivnosti na principima ličnog upoznavanja učesnika anarhističkog pokreta.
Takođe postoje neslaganja između različitih grupa anarhista oko mogućnosti upotrebe nasilnih metoda. Neko se načelno protivi prisili, držeći se ideologije pacifizma. Ali postoje i oni koji su uvjereni da je organizirano nasilje jedini način za unapređenje njihovih stavova i borbu za ideale anarhizma. Pristalice ovog pristupa zatvaraju oči zbog neslaganja između predloženih sredstava i samih temelja ideologije ovog pokreta.