U literaturi posvećivanje poezije ili drugih djela nekome nije neuobičajeno. Ljubav, divljenje, poštovanje, predanost - ti osjećaji guraju, a ne takve gluposti. Želio bih sačuvati stav osobe u besmrtnim linijama, uzvisiti je, a ponekad i samo se ispričati za prošlost. Sergej Jesenjin nije bio izuzetak.
Mladost je vrijeme ljubavi, vrijeme cvjetanja, vrijeme laganih hobija i neobičnog ludila. Kad ste u ranim 20-ima i cijeli svijet vam leži pod nogama, osjećaji vas preplave, želite živjeti i težiti najboljem. Upravo je to bio Jesenjin kad se vratio u Moskvu kao poznati pesnik i upoznao obrazovanu damu Zinaidu Rajh.
Njemački - ruski u duhu
Zinaida Nikolaevna Reich rođena je 1862. godine u porodici jednostavnog željezničara, rodom Nijemca. Njen otac je bio socijaldemokrata, član RSDLP. Zajedno sa svojom kćerkom, od 1897. godine, držali su se revolucionarnih stavova, zbog čega je porodica protjerana iz Odese u Bendery.
Uvjerena revolucionarka Zinaida Reich, čak i prije sastanka s Jesenjinom, patila je iz pravedne svrhe.
Tamo je Zinaida ušla u gimnaziju i završila 8 razreda. Potom je otišla u Petrograd i upisala Fakultet za istoriju i književnost, nakon čega je u dobi od 23 godine upoznala Sergeja Jesenjina.
Moskovski nestašni guverner - porodični čovek?
1917. Zinaida i Sergej su se venčali tokom putovanja u domovinu Alekseja Ganina, pesnikovog prijatelja. Jesenin je momačko veče proveo u Volgogradu, a samo vjenčanje bilo je u drevnoj kamenoj crkvi Kirik i Ulitta. Na ovom događaju pesnik Bystrov držao je krunu nad mladoženjinom glavom.
Razočaranja i nesloga
Prva bračna noć bila je potpuno razočaranje za pjesnika. Žena ga je lagala da je nevin. Otkrivena je obmana, što je ostavilo traga na njihovu vezu. Brak nije trebao dugo trajati. Kao rezultat, mladi su se razišli.
Pijan, prepirka i razbarušen - Jesenjinov porodični život u potpunosti je pokazao težak karakter pjesnika.
Pitate, a šta je s pismom? Tek nakon što se Zinaida ponovo udala za Meyerholda, koji joj je usvojio djecu od Jesenjina, pjesnik je uspio pronaći topla osjećanja u sebi i napisati besmrtnu pjesmu.
Sjećaš se,
Naravno da se svi sjećate
Kako sam stajao
Približavam se zidu
Uzbuđeni ste šetali po sobi
I nešto oštro
Bacili su mi to u lice.
Ti si rekao:
Vrijeme je da se rastanemo
Šta te mučilo
Moj ludi život
Da je vrijeme da se bacite na posao, I moj dio je
Krenite dolje.
Voljeni!
Nisi me voleo.
To niste znali u gomili ljudi
Bila sam poput konja u sapunu
Potaknut odvažnim jahačem.
Nisi znao
Ja sam u punom dimu
U životu rastrganom olujom
Zato me muči što ne razumijem -
Kamo nas stijena događaja vodi.
Licem u lice
Ne vidiš lice.
Velike stvari se vide iz daljine.
Kad morska površina kipi
Brod je u žalosnom stanju.
Zemlja je brod!
Ali neko odjednom
Za novi život, novu slavu
Usred oluja i mećava
Režirao ju je veličanstveno.
Pa, ko je od nas na palubi
Nisi pao, povratio i prokleo?
Malo ih je, sa iskusnom dušom, Tko je ostao jak u visini terena.
Onda sam
Na divlju buku
Ali zrelo poznavajući posao, Spustio se u brodsku kabinu
Kako ne bi gledao ljudsko povraćanje.
To zadržavanje je bilo -
Ruski pub.
I sagnuo sam se nad čašom
Tako da, bez patnje za bilo kim, Uništite se
Pijan u ludilu.
Voljeni!
Mučio sam te
Imao si čežnju
U očima umornih:
Da sam izložen pred vama
Potrošio sam se u skandale.
Ali ti nisi znao
Što je u čvrstom dimu
U životu rastrganom olujom
Zato patim
Ne razumem
Kamo nas vodi sudbina događaja …
……………
Sada su godine prošle
U drugim sam godinama.
Osjećam i mislim drugačije.
I govorim uz svečano vino:
Pohvala i slava kormilaru!
Danas ja
U šoku nježnih osjećaja.
Sjetio sam se tvog tužnog umora.
I sada
Žurim da ti kažem
Šta sam bio
I šta mi se dogodilo!
Voljeni!
Lijepo mi je reći:
Pobjegao sam padom sa strmine.
Sada na sovjetskoj strani
Ja sam najžešći saputnik.
Nisam postao taj
Ko je bio tada.
Ne bih te mučio
Kao i prije.
Za zastavu slobode
I lagan rad
Spremni za put čak i do La Manchea.
Oprosti mi …
Znam: niste isti -
Ti živiš
Sa ozbiljnim, inteligentnim mužem;
Da vam ne trebaju naše nevolje, I ja hoću
Ni malo potrebno.
Živi ovako
Dok vas zvijezda vodi
Ispod kabine obnovljene nadstrešnice.
Pozdrav, Uvijek te se sjećam
Tvoj poznanik
Sergey Yesenin.
1924
Da li je volio Zinaidu? Postoji mišljenje da, jer je do svoje smrti nosio njezinu fotografiju na grudima …
