Vasilij Andreevič Žukovski je divan pjesnik 19. vijeka. Međutim, mnogi ga znaju ne samo kao divnog pjesnika i pisca, već i kao dobrog prevoditelja. Žukovski je volio prevoditi pjesnike iz Engleske, Njemačke, Francuske i Grčke.
Zbog činjenice da je Žukovski posjedovao izvanredno umijeće prevođenja, kultura stanovništva koje je govorilo ruski jezik značajno se povećala. Svoje čitatelje upoznao je sa izvanrednim pjesnicima Engleske, Francuske, Njemačke i Grčke. Obično je Žukovski birao one pjesnike i ona djela koja su mu bila bliska po duhu. Po pravilu su se preferirali romantičari.
Pjesnici Njemačke
Od 1807. do 1833. Žukovski je radio na prijevodima Schillerovih djela. U svojim djelima, humanista se pojavljuje pred čitateljem koji je pokoran Bogu i zasićen religioznim raspoloženjem. Tokom godina, Vasilij Andreevič je uspio prevesti takva djela: "Ahila", "Sluškinju iz Orleana", "Trijumf pobjednika" i "Žalba na Ceresu". Zahvaljujući marljivim prijevodima Žukovskog, Schiller je postao pjesnik blizak Rusiji.
Paralelno s tim, Žukovski je počeo raditi sa djelima Gebela. Preveo je svoja djela: "Crveni karbunuk", "Jutarnja zvijezda", "Nedjeljno jutro u zemlji" i "Neočekivani datum". Vasilij Andreevič je prestao prevoditi Gebel 1836. godine.
Još jedan njemački pjesnik, romantičar L. Uhland, Žukovski nije otišao bez njegove pažnje. Ispostavilo se da su interesi dvojice pjesnika suglasni u utjelovljenju težnji za drugim svijetom i veličanju vječno postojećeg osjećaja ljubavi. Žukovski je preveo takva svoja djela: "San", "Utjeha", "Dolazak proljeća", "Normanski običaj" i neka druga.
Engleski pjesnici
Jedan od pjesnika koje je Žukovski počastio svojom pažnjom bio je J. Byron. Na primjer, 1822. preveo je svoje djelo Zarobljenik iz Chillona. Ovaj prijevod ostavio je prilično snažan utisak i na čitatelje i na pisce. Paradoksalno, Byron je bio jedan od onih pjesnika koji jednostavno nije kompatibilan sa Žukovskim, naime s njegovom ideologijom i pogledima. Do 30-ih godina, Byronovo ime nestaje iz dnevnika Vasilija Andreeviča. A nakon što se pojavi, odnos prema engleskom pjesniku postaje oštro kritičan.
Žukovski se, kao prvoklasni prevodilac, odlučio za drugog engleskog pjesnika: Thomasa Graya. Ovog pjesnika odlikovala je melanholična percepcija stvarnosti, kult usamljene tuge i misao o smrti. "Elegija napisana na seoskom groblju" Tomasa Graya donijela je nacionalnu slavu Žukovskom kao pjesničkom prevodiocu.
1813. Žukovski je upoznao ruske čitatelje sa engleskim pjesnikom Goldsmithom. Balada "Edwin i Angelina" objavljena je u "Biltenu Evrope" pod naslovom "Pustinjak". Još ranije, Vasilij Andreevič je započeo besplatan prevod pesme "Napušteno selo".
