Japan već dugo održava samoizolaciju od drugih zemalja svijeta. I do danas, japanski mentalitet teško prihvaća evropske tradicije i običaje, čuvajući svoje milenijumske kulturne vrijednosti. Zbog toga se tradicije, običaji i pravila ponašanja u Zemlji izlazećeg sunca smatraju najneobičnijima na svijetu.
Japansko društvo izgrađeno je na osnovi krute hijerarhije: stariji - mlađi, šef - podređeni, roditelji - djeca. Stoga je poštovanje starijih i vođe neograničeno. Stoga, Japanac nikada neće napustiti posao prije svog šefa. S druge strane, Japanci su vrlo ujedinjena nacija. Imajte na umu da japanski turisti u svim zemljama svijeta hodaju u skupinama, ne podižući pogled sa svojih. U teškim vremenima svaki stanovnik Zemlje izlazećeg sunca smatra svojom dužnošću da nekako pomogne svojoj domovini. Zbog toga su nakon zemljotresa i katastrofe u nuklearnoj elektrani Fukushima svi izašli da očiste grad: građani, svećenici i policija.
Pravila ponašanja
U japanskom društvu uobičajeno je da se pri susretu poklone jedni drugima u znak zahvalnosti, kada se izvinjavaju, izražavaju sućut i zbogom. Svaka japanska osoba koja se poštuje, čak i ako je predsjednik velike kompanije, poklonit će se u znak pozdrava. Razlika u lukovima između šefa i podređenog bit će samo u stupnju nagiba tijela. Što je osoba poštovanija, niže joj se klanja. To nije neobično, poput Europljana koji se rukuju. Naravno, ne morate se pokloniti pozdravu. Ali to može uvrijediti sagovornika. Dobro odgojeni Japanac neće pokazati svoj izgled, ali s njim će već biti teško postići sporazum.
Uz to, Japanci sve strance nazivaju gaijin. Ako je ranije ova riječ sadržala pogrdno značenje u odnosu na osobu na koju je primijenjena, sada jednostavno znači „stranac“i ne nosi u sebi ništa uvredljivo.
Nije običaj sugovornika dugo gledati u oči i generalno nekoga dugo gledati. Zbog toga su Japanci sumnjičavi. Iako se ista stvar možda neće svidjeti nijednoj drugoj osobi.
Smatra se nepristojnim glasno govoriti na javnim mjestima, puhati nos i njušiti. A nošenje medicinske maske na ulici prilično je česta pojava, što pokazuje da se bolesna osoba trudi da ne zarazi druge svojom bolešću. Izraženost osjećaja na javnim mjestima se mrzi. Čak se i držanje za ruke smatra sramotnim.
U japanskim kućama, konferencijske sobe, uredi, počasna mjesta smatraju se najudaljenijima od vrata. Gosti obično sjede na tim mjestima. Gost to može odbiti iz skromnosti ako vjeruje da u društvu ima časnijih ljudi.
U tradicionalnim japanskim kućama, u hotelima, u mnogim kancelarijama, uobičajeno je izuti cipele i nositi posebno pripremljene papuče za goste. Kada idete na toalet, treba nositi odvojene papuče. Ako se u japanskom stanu nalazi tepih (tatami), ni u kom slučaju ga ne smijete zgaziti u bilo kojoj cipeli, čak ni u papučama.
Kako jesti i piti
Unos hrane razlikuje se odvojenim tradicijama i običajima. Mnogi ljudi znaju da Japanci hranu jedu posebnim štapićima - hasi. Tečna jela koja se ne mogu jesti štapićima jedu se kašikom, a kod kuće se piju preko ivice tanjura. Hleb se tradicionalno reže na male komade, tako da se svaki komad može pojesti u jednom potezu. Loš je oblik crtanja palicama po stolu ili usmjeravanja na nešto. Uobičajeno je da se jede komad hrane uzet iz tanjira, a ne da se vraća na tanjur. Suši se može jesti rukama, samo muškarci smiju probijati hranu štapićima i to samo s porodicom ili u društvu bliskih prijatelja. Ni pod kojim okolnostima štapiće ne lijepite u posudu - ovim gestom Japanci pokazuju krajnje nepoštovanje jedni prema drugima.
Japanci vrlo rijetko pozivaju goste u svoj dom. U većini slučajeva pozvani su u restoran, kafić i druge zabavne ustanove. A sve zato što su stanovi Japanaca često skučeni i nalaze se daleko od grada.
Takođe u Japanu nije običaj da sipate piće za sebe. Obično svaki od onih koji sjede za stolom natoči još malo komšiji. Ako je čaša i malo podpucala, to je znak da ta osoba više ne treba točiti. Međutim, pijuckanje i glasno kuckanje dok jedete ne smatra se lošom stvari. Naprotiv, to je znak zadovoljstva!
