Većini izvornih govornika iz djetinjstva poznate su poslovice i izreke - kratke i precizne izjave koje vam ponekad omogućavaju da lijepo i živo izrazite ili potvrdite svoju ideju. Postoje čitave zbirke takvih narodnih mudrosti, od kojih neke ostaju u sluhu, dok druge postepeno odlaze u prošlost.
Poslovica je kratka i prostrana izreka koja se pojavila u svakodnevnom govoru i fiksirala se u jeziku kao stabilan izraz. Ova djela malih oblika narodnog usmenog stvaralaštva prolaze kroz stoljeća. Ponekad su poučni, a ponekad ironični i zaigrani. Klasik proučavanja narodne umjetnosti Vladimir Ivanovič Dal nazvao je izjavu bez poučnog značenja "šalom", odnosno svojevrsnim sporednim žanrom. Klasično djelo o poslovicama i izrekama Vladimira Dala objavljeno je 1862. godine. Djelimično se istraživač oslanjao na ranije postojeće pisane zbirke (Knyazhevich, Yankov, itd.), Većinu idioma on je lično zapisao u razgovorima sa seljacima - glavnim nosiocima kulture usmene narodne umjetnosti. naslijeđe usmenog stvaralaštva ljudi može se uslovno podijeliti u nekoliko semantičkih kategorija (izrazi povezani sa određenim područjima djelovanja, na primjer, poljoprivreda). Vladimir Dal je u svojoj detaljnoj klasifikaciji identificirao 189 takvih kategorija. Neke poslovice su izjave u prozi, druge imaju znakove poetskog teksta (rima i metar). Generalno, konstrukciju narodnih aforizama odlikuje snažna jezgrovitost značenja u tačnu metaforu, a najbliži oblik usmene narodne umjetnosti je poslovica. Razlika između ovih žanrova je u tome što je poslovica cjelovita misao, a izreka fraza koja može postati dio rečenice. Na primjer: „Ne možete bez poteškoća izvaditi ribu iz ribnjaka“poslovica je, a „upotreba tuđih ruku za grabljenje po vrućini“je poslovica (izjava će biti dovršena ako govornik doda „He voli …”). Izreke (poput ostalih idioma) vrlo je teško prevesti. Istovremeno, slične stabilne fraze često se nalaze u jezičkom nasljeđu različitih naroda. Kad se doslovno prevodi tekst, uobičajeno je da se doslovno ne prevode poslovice, već se odabere analog s drugog jezika. Stabilni izrazi koji nemaju analoga u drugim jezičkim sredinama često su suptilni izraz nacionalnog mentaliteta i kulturnog identiteta ljudi.
