Kineski se smatra jezikom koji je najteže naučiti iz nekoliko razloga. Tu se ubrajaju: odsustvo abecede, prisustvo nekoliko tonova izgovora, sličnost u zvuku mnogih riječi.
Nedostatak abecede i slova na kineskom
U kineskom jeziku nema slova i abecede, što ljude koji su navikli na suprotno stanje uranja u omamljenost. Umjesto toga, postoji ogroman broj hijeroglifa, svaki hijeroglif predstavlja jedan slog. Neke se riječi sastoje od jednog hijeroglifa, odnosno izgovaraju se u jednom slogu.
Ostale riječi uključuju dva ili više hijeroglifa, što znači prisustvo nekoliko slogova. Nećete znati kako čitati ovaj ili onaj hijeroglif ako ga prethodno ne naučite napamet. Zaista, postoje hiljade hijeroglifa, ali oni se ponavljaju.
Postoje hijeroglifi češći u svakodnevnom govoru, obično ih se prvo zapamte. Da biste zapamtili hijeroglif, morate ga puno puta napisati. Samo na taj način ruka će dostići automatizam u svojoj reprodukciji.
Morate se sjetiti izgovora, kako čitati hijeroglif. Kinezi su posebno za one koji žele naučiti njihov jezik smislili latinski ekvivalent nazvan "pinyin". U isto vrijeme, ne znaju svi u Kini pinjin, uglavnom edukatori.
Novi znakovi u kineskim udžbenicima nakon sebe potpisuju se pinjinom u zagradama. Takođe je potrebno zapamtiti ton koji samoglasnik ima u hijeroglifu. Obično se razlikuju 4 tona, ali detaljnijim ispitivanjem može se razlikovati i peti.
4 tona u izgovoru
Pod tonom se podrazumijeva intonacija kojom se izgovara ovaj ili onaj samoglasnik. U riječima od dva ili više znakova, svaki samoglasnik ima drugačiji ton, što početnike može zbuniti. Možete ukratko razmotriti svaki od tonova.
Prvi ton označava ravna linija, intonacija je ujednačena. Ovaj ton se može pjevati u jednoj noti. Drugi ton izgleda kao naglasak na ruskom jeziku, daje riječi pomalo upitnu intonaciju.
Treći ton je jedan od najtežih za izgovor. Ima izgled krpelja i odašilje zvuk koji podsjeća na potapanje u zvučnu rupu. Nije lako riječima opisati suptilnosti izgovora trećeg tona, pa je bolje slušati zvuk radi pojašnjenja.
Četvrti ton izgleda poput zrcalne slike stresa i daje riječi nekakvu potvrdnu intonaciju. Mnogi takođe ističu peti ton, što je nepotpuni treći. U ovom slučaju, treći ton se izgovara napola.
Isti izgovor
Još jedan problem u učenju kineskog: bez poznavanja konteksta na uho, vrlo je teško razumjeti o čemu se radi. Mnogi hijeroglifi s različitim pravopisima imaju sličan pinjin. Tonovi se mogu razlikovati, ali rijetki Kinezi su skrupulozni prema različitosti izgovora.
Stoga je kineski govor vrlo teško razumjeti. Potrebno je savladati prilično bogat arsenal hijeroglifa i srodnih konteksta. Da biste uspješno savladali sve nijanse i suptilnosti, najbolje je da se uronite u prirodno jezičko okruženje.
