Jedan od najupečatljivijih događaja na prošlom Svjetskom prvenstvu bio je dolazak u Brazil nekoliko hiljada navijača iz narandžaste Zemlje tulipana. Takođe je evropska država koja odjednom ima dva gotovo jednaka geografska imena - Holandija i Holandija. A glavni jezik na kojem su u Brazilu govorili i navijači "narančastih" i nogometaši koji su postali brončani osvajači šampionata naziva se holandski ili holandski, kao i flamanski, pa čak i afrički.
Narandžasti jezik
Uprkos prisustvu nekoliko opcija odjednom, službeno se zemlja čiji su simboli narančasta i tulipan naziva Holandija. A njegov glavni jezik naziva se holandski. Što se tiče Holanđana, ovo ime je nastalo analogno nazivu dviju provincija zemlje - Sjeverne i Južne Holandije, a ne smatra se greškom u izgovoru čak ni u samoj zemlji. Flamanski jezik više je povezan sa belgijskom regijom Flandrija, u kojoj žive mnogi imigranti iz susjedne Holandije. Postavši Flamanci u Belgiji, ipak su uspjeli sačuvati kulturu i tradiciju svojih predaka.
Pažnja prema Njemačkoj
Jezik kojim se govori u svijetu, prema statističarima, najmanje 23 miliona ljudi, uključujući 16,8 miliona u samoj Holandiji, nastao je u doba franačkih plemena u Evropi. Potječe iz zapadnogermanskog jezika indoeuropske skupine, kojim su nekada govorili primorski Franci. Stari engleski (zahvaljujući kojem gotovo svaki stanovnik Holandije zna savremeni engleski), frizijski i donjonjemački smatraju se "rođacima" Holanđana.
Pored same Holandije, najčešći je i u Belgiji. Međutim, gdje postoji ogroman broj dijalekata (ima ih više od dvije i po hiljade). Flamanski je u ovoj zemlji jedan od dva službena jezika, njime govori preko šest miliona Belgijanaca. A u Flandriji je jedini službeni. Sigurno nisu imali vremena zaboraviti holandski u bivšim prekomorskim kolonijama - u Indoneziji (holandske Istočne Indije), Surinamu, holandskim Antilima i Arubi. Male zajednice Holanđana, koje su takođe sačuvale svoj jezik, postoje u pograničnim regijama Njemačke, na sjeveru Francuske (Francuska Flandrija), u SAD-u, Kanadi, Australiji, Novom Zelandu i u nekim drugim zemljama.
Prema službenim podacima, 96% stanovnika "narandžaste" zemlje holandski jezik smatra svojim maternjim jezikom. Preostala četiri posto izjašnjavaju se kao izvorni govornici zapadnofrizijskog (službenog jezika provincije Friesland), donjosaksonskog dijalekta njemačkog jezika, koji se uglavnom govori na sjeveroistoku zemlje i sjeverne Njemačke, te limburškog dijalekta Donji Franci, koji je uobičajen na jugoistoku Holandije i Njemačke. Vlada Holandije priznaje sve ove jezike kao regionalne i podržava ih u skladu sa Evropskom poveljom o jezicima nacionalnih manjina koju je država potpisala.
Izvod iz afričkog
Jezici koji su se pojavili na osnovu ili uz aktivno učešće holandskog uključuju nekoliko koji su nekada bili uobičajeni u nekim zemljama Azije i Centralne Amerike. Među njima su već preminuli kreolski jezici u Gvajani, Djevičanskim ostrvima, Portoriku i Šri Lanki, te javindo, petio i drugi koji se još uvijek koriste u Indoneziji.
Ali najrasprostranjeniji derivat bio je afrikaans, koji je vrlo popularan u Namibiji i Južnoj Africi (Južna Afrika). Štaviše, od 1925. do 1994. bio je, zajedno s Englezima, glavni u zemlji, kojeg su u 17. stoljeću otkrili holandski mornari. Kasnije su ih zvali Afrikaners ili Boers.1893. godine, u Burgersdorpu, jednom od gradova provincije Cape, u kojem je živjela glavnina doseljenika, Afrikaans je čak podigao spomenik s natpisom "Pobjeda holandskog jezika". Afrikanci su svoj državni status izgubili tek nakon svrgavanja režima bijelog apartheida sredinom 90-ih i dolaska na vlast predstavnika autohtonog stanovništva iz ANC-a (Afrički nacionalni kongres).
