1917. godine u Rusiji se dogodio puč, koji je jednom zauvijek podijelio istoriju zemlje na "prije" i "poslije". Sada je ruski narod morao živjeti u zemlji s novim režimom i novim pravilima.
Preduslovi za puč
Do 1917. godine u zemlji se razvila teška situacija. Nakon puča koji je organizovao Kornilov, Februarske revolucije i Aprilske krize, većina stanovništva nije vjerovala ni u šta. Postojeća vlada više nije bila zadovoljna. Da, ljudi joj jednostavno nisu vjerovali - mučio ju je dugotrajni Prvi svjetski rat koji je u svakom smislu okrvavio Rusko carstvo. Radnici i vojnici su štrajkovali, a Privremena vlada, koju je vodio Kerenski, bila je nemoćna u rješavanju problema.
Dana 3. novembra (21. oktobra), predstavnici boljševika okupili su se na konferenciji sazvanoj o pitanju predstojećeg puča. Lenjin je predsjedavao ovim sastankom. Uz podršku boljševika, nadao se da će srušiti Privremenu vladu i preuzeti vlast. Budući vođa nije mogao odlučiti o datumu puča. Kao rezultat, izbor je pao 25. oktobra. Kasnije je, prema Trockom, sam Vladimir Iljič odlaganje početka puča nazvao pogubnim. Postoji mišljenje da je Lenjin odložio početak puča u skladu sa mišljenjem Njemačke. Napokon, njemačkim novcem i uzimajući u obzir njemačke interese, dogodila se Oktobarska revolucija. U prilog tome govori činjenica da je Lenjin putovao kroz Njemačku u zapečaćenoj kočiji.
Usput, ne potcjenjujte ulogu Trockog u pripremi i provedbi Oktobarske revolucije. Ovaj političar je bio upravo ideolog revolucije 1917. godine i razvijač plana puča.
Promena toka istorije
Ujutro 25. oktobra (7. novembra), samo je Zimska palača ostala pod kontrolom Privremene vlade. Bio je okružen odredima Crvene garde. Tog dana, u 10 sati, boljševici su izdali apel "Građanima Rusije", u kojem se govorilo o prenosu vlasti u ruke Vojnorevolucionarnog komiteta. Dok je Kerenski tražio jedinice odane vladi u automobilu s američkom zastavom, uveče istog dana, vojnici i mornari Baltičke flote zauzeli su Zimsku palaču. Moć Privremene vlade prestala je čak i nominalno. Kasnije je Kerenski, zajedno sa ostacima Krasnovih trupa, preduzeo kampanju protiv Petrograda, koja nije imala rezultata.
U Moskvi, takođe na dan Oktobarske revolucije, nije prošlo bez neprijateljstava. Predstavnici boljševičke vlade organizovali su vojni revolucionarni odbor. Zbog aktivnog otpora socijalnih revolucionara, koji su stvorili Komitet za javnu sigurnost, boljševici nekoliko dana nisu mogli da preuzmu vlast u Moskvi. Borbe su se nastavile do 3. (16.) novembra, nekoliko stotina ljudi je ubijeno.
Kasnije će biti Ustavotvorna skupština, progon kadeta i mnogi drugi događaji koji će toliko uznemiriti i podijeliti zemlju u dva tabora. U svjetskoj i domaćoj istoriografiji ne postoji jedno viđenje događaja iz oktobra 1917. godine.