Nadežda Malceva je prevodilac i pesnikinja. Pjesme su joj objavljivane u Rusiji i SAD-u. Laureat je nagrade za srebrno doba za 2011. Autor knjiga Dim otadžbine i opsesivni motiv.
Biografija Nadežde Elizarovne Pupko započela je u Moskvi 1945. godine. Budući pjesnik rođen je 12. aprila. Njen otac bio je porijeklom iz starovjerske trans-bajkalske porodice Elizar Maltsev. Slavu su mu donijeli romani "kolektivne farme" napisani u sovjetsko vrijeme. Svojedobno su prema njegovim djelima snimani filmovi, napisane su drame i opere.
Zvanje
Kreativnost djevojčice pokazala se rano. Djevojčica je svoje pjesničke eksperimente pokazala Ani Ahmatovoj. Pjesnika su pogodile neočekivano tužne i odrasle pjesme petnaestogodišnje djevojčice. Ahmatova je zabilježila njihovu zrelost. Nakon odobrenja časnog autora, Nadya je priznala da sada želi pisati još više. Takođe rano, Nadya je počela objavljivati.
I sam poznati pjesnik Semyon Kirsanov odnio je esej autora početnika na glavni godišnji almanah "Dan poezije". Pet pjesama objavljeno je u popularnom časopisu Yunost. Nakon žestokih pregleda dela "nove šesnaestogodišnje Ahmatove" poznatog ruskog prevodioca i pesnika Alekseja Markova, objavljivanje dela Maltseve na duže je vreme stalo.
Nadeždina djela objavljena su u samizdatu. Tako je njena kolekcija "Klupa i Arbat" postala poznata u rukopisnoj verziji. Prvi i drugi činovi pozorišne predstave Taganka „Deset dana koji su potresli svet“, prvi put prikazani 2. aprila 1965. godine, otvorili su pesmama Maltseva.
Djevojčica se sjetila savjeta koje joj je Ahmatova dala za učenje jezika i počela je raditi na latvijskom i litvanskom, prevodeći djela baltičkih pjesnika. 1977. godine pesnik-prevodilac primljen je u Savez pisaca SSSR-a.
Porodica i kreativnost
Promjene su se dogodile u Nadeždinom ličnom životu. Postala je supruga pisca Cezara Mihajloviča Golodnog, prevodioca inguške i čečenske poezije. Novi izabranik pjesnikinje bio je pisac naučne fantastike Jevgenij Vitkovski, poznat kao književni kritičar, prevodilac i pjesnik.
Za objavljivanje, pisac je pripremio antologiju poezije iz ruske dijaspore u četiri toma pod naslovom "Tada smo živjeli na drugoj planeti". Sakupio je djela Georgija Ivanova u tri toma, Ivana Elagina u dva i Arsenija Nesmelova u jednom.
Witkowski je djelovao kao komentator i sastavljač publikacija Rimbauda, Burnsa, Baudelairea, Kiplinga i drugih stranih autora. Zbog činjenice da se njen suprug dopisivao s mnogim emigrantskim pjesnicima, Maltseva su im dolazila. Od devedesetih, pisac je počeo ponovo tiskati kod kuće.
1990. njezini su se odabiri pojavili u publikaciji Druzhba Narodov i almanahu Dan poezije. U jedinom feminističkom almanahu "Preobraženje" koji je ikad ugledao svjetlost dana, nalazile su se i pjesme Nadežde Elizarovne. Dugo vremena, zbog zdravstvenih problema i liječenja, pjesnikinja nije pisala.
Ispovest
Sredinom devedesetih, spisi Maltseve su se neprestano objavljivali u popularnim publikacijama Sjedinjenih Država i Rusije. Impresivan izbor pjesama bio je početak uspješne obnove publikacija. Predložio ga je Evgeny Yevtushenko u antologiji "Stanse stoljeća". Kasnije su pjesme Maltseve objavljene u godišnjaku objavljenom u Philadelphiji pod naslovom "Sastanci".
Pet izbora pjesničininih kreacija, jedan za drugim, pojavilo se u New Journal of New York. Autor je objavio almanah i časopise "Volga", "Obala", "Nova obala". U novom veku Maltseva je postala njihov redovni autor. 2005. godine objavljena je knjiga pjesnikinje pod nazivom "Dim otadžbine". Odmah je privukla pažnju najpoznatijih pjesnika i kritičara.
Recenzije su bile i pozitivne i negativne. Prva djela u njemu datiraju iz 1974, a posljednja - 1984. Glavni kriterij za sve sladokusce poezije bilo je ono što se naziva „pravom poezijom“. Radovi su omogućili da zaronite u njih i osjetite doba kada su napisana. Njena poezija zahtijeva ležerno čitanje i ne manje pažljivo slušanje.
Pesme Maltseve dolaze iz duše. Odatle njihova forma, muzika, pa čak i citati. Gotovo paralelno s prvom započela je nova knjiga koja nimalo nije ličila na prethodnu. Maltseva ju je nazvala "Opsesivnim motivom".
Knjige
Autorica je svoja djela usavršila do savršenstva. Bila je to zbirka, knjiga, a ne pojedinačne pjesme koje su se godinama nakupljale na stolu pjesnikinje. Čak se i stranica sadržaja doživljava kao zaseban esej. Odmah je jasno da je sve podređeno autorovoj namjeri, jedna pjesma vodi drugoj. Prolazak - i nešto važno izmiče.
Knjiga je organizirana prema principu hronologije, sa vlastitom strukturom i logikom, dajući integritet. Čitatelja dočekuje svijet koji čeka da se njime ovlada. Kolekcija se inzistira na muzici. U njemu možete čuti melodije valcera, fuge, uspavanke, fokstrota, pjesme, rekvijema. Autorski rječnik je takođe izuzetno raznolik.
Koristi arhaične riječi, čije razumijevanje značenja zahtijeva upućivanje na rječnik i narodni jezik. Pjesnikinja je virtuozni majstor jezika, pretvarajući ga u majstorski alat. Sve su rime provjerene, ne strše, ne bole oči i uši.
Djela iz knjige mogu se usporediti s drvenom arhitekturom, koja se stoljećima čuvala bez pričvršćivanja metalnim čavlima. Svijet poezije Nadežde Elizarovne neovisan je, šaren je i višedimenzionalan. Mogla je gledati što se događa i izvana i iznutra. To dovodi do visokog intenziteta pripovijesti.
Za svoj rad Maltseva je nagrađena nagradom Silver Age. Od kraja 2009. godine, pjesnikinja je članica PEN-kluba.
