„Ne pij vodu s lica“figurativni je izraz koji se koristi na ruskom jeziku da bi se naglasio mali značaj spoljne privlačnosti neke osobe u datoj situaciji, na primer za porodični život.
Porijeklo izraza
Glavna verzija porijekla ove poslovice povezana je s činjenicom da je u tradicionalnoj ruskoj porodici bio običaj da se veliki značaj pridaje procesu jesti ili piti. Stoga, ako je posuđe namijenjeno jelu ili piću puklo ili je nanijelo neku drugu štetu, pijenje ili jelo iz njega smatralo se lošim znakom.
Pojava izraza "Ne pijte vodu s lica" temeljila se na povlačenju analogije između lica i posuđa, koje je, kao i drugi elementi materijalnog bogatstva, bilo visoko cijenjeno u uglavnom siromašnim ruskim porodicama. U to doba medicina nije bila jako razvijena, pa su obični ljudi često patili od raznih bolesti, uključujući i boginje, koje su nakon oporavka ostavljale primjetne ožiljke na licu bolesne osobe. Pored toga, lovački i poljski rad često je dovodio do ozljeda lica, nakon čega su tragovi ostali.
Stoga je izraz „Ne pijte vodu s lica“trebao naglasiti da za dugotrajni suživot ljepota lica, koja se često tumačila jednostavno kao odsustvo izraženih tragova nakon bolesti ili ozljede, nije toliko važna kao integritet posuđa za piće.
Upotreba izraza
Dotični izraz se široko koristi za karakterizaciju izgleda osobe. Dakle, aktivno su ga koristili pisci i druge književne ličnosti koje su radile u različita vremena. Upotreba ovog izraza može se naći u radovima takvih poznatih ruskih autora kao što su Anton Čehov, Dmitrij Mamin-Sibirjak, Vasilij Šukšin i drugi.
Druga mogućnost izgovora ove poslovice je promjena završetka u jednoj od riječi: u ovom slučaju izgovara se kao "Ne pij vodu s lica". Konačno, uobičajena verzija je poslovica s promijenjenim redoslijedom riječi: "Ne pijte vodu s lica." Preferencija za ovu ili onu verziju poslovice u Rusiji ima određenu geografsku referencu.
Da bi se prenijelo značenje da je uobičajeno ulagati se u ovu poslovicu, postoje i drugi izrazi na ruskom jeziku, koji su, međutim, manje rašireni. Tako se, na primjer, među njima mogu nazvati izreke "Ne tražite ljepotu, već tražite dobrotu",
"Ljepota do krune, a um do kraja." Značajno je da, osim što negiraju važnost vanjske privlačnosti za brak, ističu i važnost drugih vrlina.
