Kad je Kolumbo donosio duvan u Evropu, nije ni pomišljao koliko će time promijeniti svijet. Kako američki Indijanci nisu znali, koji su ovu biljku koristili samo za svete rituale. Evropljani su duvan drugačije odlagali.
U Rusiji je duvan imao složenu istoriju. Zabranjen je, legaliziran i ponovno uložen veto na trgovinu, distribuciju i upotrebu. Više nije moguće pratiti sve preokrete ove priče, ali postoje neke informacije koje su preživjele do danas.
Duhan u Rusiji
U Rusiji se duvan prvi put pojavio u šesnaestom vijeku. Čak je i za Ivana Groznog počeo dolaziti u Moskvu zajedno sa plaćenicima, intervencionistima i kozacima. Naročito u vrijeme smutnje. Tome su na mnogo načina doprinijeli i engleski trgovci. U to doba još uvijek nisu postojali posebni zakoni o prodaji i konzumaciji duhana. Samo 50 godina nakon Nevolja, pod uticajem Crkve, duvan je zabranjen.
Možda, da je smrtna kazna za pušenje ostala, u Rusiji sada ne bi bilo problema s duhanom.
Car Mihail Fedorovič bio je posebno okrutan prema pušačima. I imao je razloga, jer je 1634. godine u Moskvi došlo do velikog požara koji su izazvali pušači. Iz ovih i drugih razloga pušenje se počelo smatrati teškim zločinom, koji se kažnjava smrću. Međutim, to nije uvijek bio slučaj.
Jedno vreme, za vreme cara Alekseja Mihajloviča, kome su laskale velike ekonomske koristi od trgovine duvanom, duvan je dobio zeleno svetlo. Kralj je odlučio legalizirati "demonski napitak", ali samo na tri godine. I sam patrijarh Nikon izjasnio se protiv takve inicijative postigavši zabranu.
Međutim, smrtna kazna zamijenjena je tjelesnom kaznom. Pušače su javno šibali bičem i, na podsmijeh gomile, odveli su na kozu. Ako bi se ponovio sličan grijeh, krivca bi protjerali u daleki grad, ali s razlogom. Prvo su mu istrgnute nosnice ili je prerezan nos, što je slično kazni odbjeglog osuđenika.
Ozbiljnost kampanje protiv duhana sadržana je i u Katedralnom zakoniku iz 1649. godine, gdje je desetak točaka bilo posvećeno "paklenom napitku". Konzumacija duvana smatrala se smrtnim grijehom, jer je na popularnoj slici samo sotona mogao udahnuti dim iz usta, odnosno to je bio čin spaljivanja Nečistog.
Legendarni duhan
Naravno, nije bilo bez narodnog folklora posvećenog duvanu. Prema jednoj verziji, počeli su ga pušiti na sahrani majke vraga. Svi su počeli plakati od oštrog dima, vragu se to svidjelo. Od tada se napitak pripisuje zlim duhovima.
Praznovjerni mračni ljudi nisu se uskoro navikli na duhan, smatrajući da su sve to spletke zlih duhova.
Prema drugoj verziji, đavao je čak prvi put zasadio duhan u svom vrtu. Doktor Tremikur naišao je na biljku i proširio je po čitavom helenskom kraljevstvu. Zbog toga je Bog prokleo duvan i zatvorio vrata Carstva Nebeskog za sve pušače. Ali čak i takva kazna nije mogla odvratiti Ruse od ovisnosti o pušenju duhana u sadašnjim razmjerima.