Savremeni čitalac ne razmišlja uvijek o tome da djela velikih stranih majstora fantastike postaju pristupačna i razumljiva zahvaljujući radu nadarenih pisaca i prevodilaca. Upravo ti ljudi pomažu da se razumiju misli sadržane u redovima djela stranih autora, da se upoznaju sa stilskim karakteristikama njihovog djela. Prevodilački rad omogućava uživanje u čitanju knjiga pisaca i pjesnika iz različitih zemalja i kultura.
Instrukcije
Korak 1
Prevođenje izvanrednih djela klasične strane književnosti na ruski jezik počinje u osamnaestom vijeku. Poznati ruski pisci i prevodioci uključuju V. Žukovskog, I. Bunjina, N. Gumiljova, A. Ahmatovu, B. Pasternaka, K. Čukovskog, S. Maršaka, E. Evtušenka i mnoge druge. Svi su nadareni majstori umjetničke riječi s visokim nivoom obrazovanja i kulture.
Korak 2
Pesnik i prevodilac V. A. Žukovski, Puškinov „učitelj“i vaspitač carskog naslednika, započeo je svoj posao prevodioca, sledeći duh klasicizma. Pjesnik je tražio sredstvo za prikazivanje junaka, omogućavajući im da najpotpunije prenose svoj unutrašnji svijet, i na svoj način nastojao je otkriti značenje originala. V. A. Žukovski sebi daje potpunu slobodu, pa "tuđa" djela stiču njegovu ličnu blistavu individualnost. U tekstovima prevedenih djela koja često odstupaju od originala određuje se pjesnička ličnost, karakter romantičnog pjesnika. Ruski čitaoci prepoznali su Byrona, Schillera, W. Scotta, Goethea uz pomoć prijevoda Žukovskog. Drevna ruska pjesma "Polaganje Igorove kampanje" i "Odiseja" drevnog grčkog pjevača Homera zvučale su na njihovom maternjem jeziku.
Korak 3
Poznati pjesnik i pisac I. Bunin bio je izvrstan prevodilac. U blizini originala, nenadmašnog aranžmana Longfellowove "Pesme o Hiawathi", nagrađene Puškinovom nagradom Ruske akademije nauka, pisac je zadržao muzikalnost i jednostavnost jezika, autorova umetnička i vizuelna sredstva, čak raspored pjesama. Do sada se Buninov prijevod Longfellowove pjesme, zasnovan na indijskoj mitologiji, smatra najboljim. Izvanredni majstor poetskog prevođenja I. Bunin upoznao je ruskog čitatelja sa Byronom, A. Tennysonom, tekstovi A. Mitskeviča, T. Shevchenko i drugih pjesnika.
Korak 4
B. L. Pasternak, predstavnik srebrnog doba, sa sigurnošću je rekao da prevod treba da odražava utisak o životu i da treba predstavljati nezavisno umetničko delo. Pesnika nije privlačila sličnost sa originalom. Prevodi njemu bliskih stranih autora donijeli su neusporediv uspjeh: ovo je Goethe, kojeg Pasternak visoko cijeni (centralno mjesto zauzima tragedija "Faust"); Shakespeare, čiji je prijevod tragedija stekao utisak bogatstva i snage slika; Rilke, koji svojim radom pomaže pjesniku da sagleda čitav svemir u cjelini. Boris Pasternak preveo je mnoga djela slavenskih pjesnika, među kojima se mogu primijetiti originalni Boleslav Lesmyan i Vitezslav Nezval.
Korak 5
Prevod pjesama bio je omiljeni hobi S. Ya. Marshak, koji je kasnije izabrao najznačajnija umjetnička djela za transkripciju na svoj maternji jezik. Prevodi koje je stvorio sadrže svu draž originala: zadržavaju nacionalni karakter stranog autora, posebnosti tog doba. Staroengleske i škotske balade, Shakespeareovi soneti, poezija Wordsworth-a, Blake-a, Stevensona pronašli su u Marshaku izvrsnog prevodioca engleske književnosti. Prema A. Twardowskom, škotski pjesnik Robert Burns postao je ruski zahvaljujući prevodiocu, dok je ostao škotski. Zapažene su Burnsove knjige, koje je Marshak nadareno preveo: dobio je titulu počasnog građanina Škotske. Glavni cilj Samuila Yakovlevich Marshaka pola vijeka bila je strasna želja da se široke mase ljudi upoznaju s remek-djelima koja čine riznicu svjetske književnosti.
Korak 6
K. I. Čukovski, poznati dječji pisac i književni kritičar, autor je prekrasnog prijevoda omiljenih knjiga Marka Twaina. Prevoditeljske aktivnosti K. Čukovskog pratila su dela poznatog engleskog pisca Oscara Wildea.
Korak 7
V. V. Nabokov je bio autor prijevoda klasika naše književnosti, poput Puškina, Ljermontova, Tjutčeva, i vlastitih djela na engleski jezik, a mnoga djela stranih pisaca preveo je i na ruski jezik. V. Nabokov je smatrao da je za očuvanje ritma teksta, svih karakteristika originala u prijevodu, potrebno slijediti tačnost. U emigraciji, Nabokov je postao književnik koji govori engleski jezik i prestao je stvarati djela na svom maternjem jeziku. I samo je skandalozni roman "Lolita" objavljen na ruskom jeziku. Pisac je vjerovatno želio da prijevod bude tačan, pa je odlučio to učiniti sam.
